Dragi Branko...
Pitao sam Anđela za tebe jutros Pitao sam ga kako si? Pitao sam ga je li i gore pišeš pjesme? Samo si se nasmiješio. Pitam se je li nas gledaš sada odozgora. Pitam se čitaš li našu poeziju. Pitam te hoće li biti nešto od nas? Vidim tvoj osmjeh. Znaš da si ostavio trag. Pričaju ljudi o tebi, I oni koji te čitaju I oni koji sami pišu. Reci mi je li imalo smisla pisati? Dane i noći provoditi u tišini I razmišljati i pustiti da teče Ono što samo pjesnici osjećaju. Reci mi Branko iako me ne poznaješ, Ima li osmjeh cijenu, ima li stih cijenu? Ima li život pjesnika perspektivu kojom može promijeniti svijet.
Čujem kako mi govoriš:
„Pjesniče moj koji ulicama lunjaš I sa sobom nosiš izgubljeni san, potraži odgovor u svome srcu. Tamo ti kraljuje Vječni stih. Gdje god da kreneš gdje god da putuješ uvijek ćeš se vratiti svome srcu. Tamo te strpljivo čeka Pjesma koja će ti reći odakle si i kuda ideš. Pjesma će ti sama reći, ona će te razveseliti, i ona će te znati utješiti. Ona će ti stihovati. Pjesma će te odvesti u ralje života gdje ćeš plakati a opet biti sretan, gdje ćeš biti sretan a opet plakati. Ne brini Pjesma će ti reći.... Pjesma će ti govoriti o... Životu... O ženama i strastima, O vinu i rakiji..govoriti će ti o požudi i tugi... Pjesma će ti govoriti o...Bogu.... Ljubavi, Miru... blagostanju, početku i kraju Puta...Pjesma će ti govoriti o Tebi... O tvojim stihovima... O tvojoj čežnji... O tvojoj slobodi... o svemu... Isplati se pisati jer je svaka strofa, komadić Tebe koji osjećaš, Komadić Neba kojeg gledaš, Kap vode koju piješ. Bio bi siromašan čovjek, Prazan i pust da nema Pjesme. Bio bi čovjek koji ne osjeća, A čovjek koji ne osjeća nema što ni reći. Oslušni Pjesmu svoga srca, I kreni na Put, siromašan i krhak, Tvrd i gorak a opet beskrajno Sretan i poseban... Put Pjesme koja ti govori“.....
Hvala ti dragi moj Branko, Divno si me okuražio, Pjesmom zagrlio, Stihom izrekao ono što jest i ono što će biti.
*Ivan Dimoski, rođen 1970. u Zagrebu, pisac je proze i poezije prisutan na književnoj sceni Balkana. Autor je romana Ponovno u očevom zagrljaju (2024) u izdanju Agencije za iseljeništvo Vlade Republike Makedonije i Centra za kulturu Vračar, kao i romana Makedonsko devojče (2022) objavljenog kod Virtus books. Njegove priče i pesme objavljene su u brojnim zbornicima, uključujući Kultura snova i Diligo Liber, te u međunarodnim antologijama.
Comments