Život se nenadano srušio
prvog novembarskog dana.
Mrak Sunce ugušio,
jesen zlatnu obesio,
mladost progutao
pod ruševinama,
oteo radost porodicama
otvorio bezbroj rana
roditeljima čija deca
ostaće zauvek - nedočekana.
Uvek nasmejan Novi Sad
naš lepi, voljeni grad
tuguje sada - nem, očajan.
Suza hladnija od Dunava,
vrelija od krvi i znoja
gorča od pelena,
potopila grad
sve do Kaća i Kovilja
i još dalje na sve strane sveta
jeca srce nedočekanog deteta.
Pomiluj Gospode
ljude nedužne,
duše nevine,
putnike bez stanice,
prerano odletele ptice.
Mir podari svima
u carstvu nebeskom,
u naručje primi čeda svoja
da snivaju o ljubavi
u životu večnom.
Comments