Maid Čorbić: Gdje nevini stradaše

I epohom kroz život

shvatljive prirode i Sunca

vedro nebo nas očekuje

sunčano je

Ali neki osjećaj u meni

nije isti kao nekad prije

čini mi se da ljubav nestaje

u svjetlosti

U neizbježno doba

na istom mjestu

stradaše nevini ljudi

odoše u počinak

Tek sada shvatam

da život je veliko ništa

zato pamti i praštaj

moli i opominji

Jer toliko je toga preostalo

neispričano u sjećanju

na mrtvom korijenju

traga nebeska.