Hladno je i mrzlo jutro.
Čim otvorih oči
u davno bakino ruho svježu misao presvuko’
pogledam u ovo vrijeme slijepo i gluho
zaplovim kroz zimski dan
držim se za bakin topli dlan
Pijem kavu, polako nižem ogrlicu
od bakinih toplih riječi
gledam je, sklapa naborane ruke
tiho moli, pred Bogom kleči
Iz mojih živih sjećanja
moja baka nikada otišla nije
njezino, iskustvom vezeno mekano ruho
još uvijek dušu i tijelo mi grije
Tako još uvijek istodobno živimo
još nismo presjekle niti koje nas vežu
ona visoko, gore, ja dolje, da preživimo
zapletene u neku tajnu mrežu
Znam, nijedna nit, njezina riječ
ni pogled nije bio džaba
Sada, moje dvije slatke djevojčice
kao ja nju nekad, zovu me: Baba!
Miljenka Koštro (1964) piše poeziju za decu i odrasle, prozu, igrokaze i kritičke osvrte. Prvu zbirku pesama objavila je sa 39 godina. Od 2012. uređuje emisiju Odabrane stranice na Radiju Herceg-Bosne i sarađuje s Radiom Split. Njeni radovi objavljeni su u brojnim časopisima i zbornicima. Članica je Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne, Matice hrvatske i HKD Napredak. Objavila je šest knjiga, uključujući roman Biti Viktor i zbirke pesama Klasje duše i Čarolija svitanja.
Comments